some time off

petak, 15.02.2008.

šećerna vuna

svako tu i tamo...ja tresnem o pod
svako tu i tamo...ja se probudim
i ne znam jesam li sve samo lijepo složila
kao najljepšu bajku
i ne znam što je stvarnost
i bojim se priznanja
da je ljubav nešto meni otuđeno
da su moji osjećaji isprani i samo napola odražavaju svjetlost mog bića...kao razbijeno staklo
ja znam sve za druge
ja znam ništa za sebe
sve sam karte bacila prije vremena
i izgubila
nešto što sam smatrala dragocjenim
dokaz da mogu....voljeti
neuspjeh
roba s greškom
povrijedila sam ga
iznevjerila sam ga
otišao je...bez pozdrava
tresem se...jaka do kraja
do kraja
ja sama
i s mukom sebi priznajem
tako je najbolje
za njega
za mene
osmjeh na licu
suza u oku
kvragu, pa ja sam ga voljela!!!

- 17:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 09.11.2007.

ISPIPAJ TEREN

Polako se bliži kraju i ova pustolovina, još malo i kući sam - u svom krevetu, gdje najbolje spavam, sa svojim prijateljicama - gdje najbolje "dišem". Opet sam se sva zapetljala u igri miša i slijepe mace; nadala sam se da ću nešto naučit ovaj put, nešto promijenit..onako usput...iz štosa laze

Zabavljala sam se, na rubu pameti i sad nosim sve te male sličice da njima ocrtam snove kad ostanem sama, moje su i ne dam ih nikome - najbolje od svega. Došla sam ne misleći o ničemu, vjerujući da sam jača i pametnija. Idem sjećajući se kako je imati nečiji svijet u rukama - teren me ostavio na obronku ludila i ja sam našla realnost...da čak i tu. Mora da sam stvarno poludila - od razuma - je li to uopće moguće??? Biti toliko razuman izvan svake logike i pravila?? Kad sjedimo na kauču, i kad se zagrlimo sto puta...kad neki pogled potraje sekundu ili dvi više...i ne mogu si pomoć. Zaljubljena sam. Znam i padam. Uzimam i utapam se. Jednostavno se poklapamo, dođe kao prirodna stvar...Ni mi sami ne znamo šta je to zapravo, nemamo ni potrebu to predočit riječima...jednostavno idemo kako nas voda nosi...i ako pretjeramo...bilo je jače, i tako je trebalo bit. Život je brz, kratak i okrutan. Teren se mora ispipati. yes

I tako je sve došlo kraju...čarolija je nestala, ostala mi je bundeva..da me podsjeti...na vrijeme kad sam mislila da je šećerna vuna nešto najbolje na svijetu (dok je nisam probala)...da su pečeni kesteni zapravo od čokolade...ali nisu bili, i ostavili su gorak okus u ustima. belj
I dobro da je tako...da je svijet zaista onakav kakav mislimo da je (ili pak želimo, maštamo);
pa...dovršite sami thumbup

- 17:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.11.2007.

Pada Kiša

Pada kiša
Nek ispere sve lažno
Nek napuste me svi
Što vole me u prazno

Srce ne daj se
Čekaj da maske padnu
Dušo smiri se
Stiže istina na pladnju

Nisam znala da su ljudi takvi
Nisam vidjela da su zli i naopaki

Lica im pogled kvari
Kako me samo taj osmijeh prevari

Pada kiša
Nepravdu sad briše
Doći će i sunce
Zlih ljudi ne treba mi više

Nema više tuge
Da mi sreću briše
Nema neprežaljenih riječi
Ma bilo je i vrijeme više!

- 22:48 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

- 14:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

KR...aljica

KR...ALJICA

Vratila se,
s osmjehom na licu,
prekrasna,
jedinstvena,
zaigrana,
draga,
moja najbolja prijateljica...

Sa sjajem u očima,
baš takva kakva je i nije,
sve odjednom,
neponovljiva...
I nikad neće znat koliko me razveselila

Znaš, jutros mi se prvi put dogodilo da sam stala, točnije ležala, i razmišljala o tebi, ali pravoj tebi. Sitila sam se svega šta si mi rekla - bila si u pravu.

Za sve druge ti si prekrasna...poput nekog dragog kamena kojem se dive,
ne znaju tebe, kamen nema dušu, ne piše pjesme, nema tvoju profinjenost.
Krivo čitaju sve tvoje znakove a On kao i mnogi prije njega...on je uvjeren da bi te tako znalački vozia...opet pogrešno, ni on te ne zna, oni te ne znaju...ne znaju da voliš slobodu više od svojih roditelja.

Ti imaš savršeni francuski krevet, tvoja neovisnost ocrtava tvoje zidove, tvoji snovi i sve tvoje želje noću te ljuljaju u san - onaj kojem težiš, onaj koji ostavlja samoću u malim, ali ubojitim dozama, poput otrova, i sve teže dišeš...a opet sve jača si. Ponekad me pustiš da ti se skroz približim, da zavirim malo u taj tvoj svijet - ne poznajem sve puteve u njemu, ali jedina sam koja zna da postoji.

Ti si toliko različitih osoba u jednoj..znam da si umorna. Savršena kućica u planini, savršeni roditelji...malo auto koje juri - ti imaš sto obaveza, na sto si mjesta odjednom, s tobom teleportiranje dobiva novu dimenziju...

Navečer si zadovoljna sobom, ispunila si sva njegova očekivanja, a možda i nisi..ali si preumorna - a onda potražiš par crnih očiju, mekano krzno koje je kao oaza mira i onaj vlažni jezik kojim ti govori da te treba, bez obzira kakav je svijet, kakva si ti, njega ne možeš razočarat, on te bezuvjetno voli.

Stojiš ispred ogledala, misliš se što ljudi vide, zbog čega muški sline...tražiš sebe..još uvijek, mada znaš da ako sebi priznaš da znaš tko si..sve će otić kvragu i ti ćeš morat žrtvovat važan dio sebe.

Plešeš u disku, usklađenih pokreta, tvoje oči miruju, tvoje misli takle su svaku osobu tu, opet se nisi našla...ti želiš nešto veće...veće od života..tvog života. Voziš auto dok se slike grada miješaju s tvojim osjećajima, misli te preplavljuju; je li sve bilo kako si očekivala, nadala se...Naučila si me toliko toga, u tako malo vremena - otvorila mi se, rekla sve svoje nade i strahove...odavno sam tvoja najveća obožavateljica, tvoja najbolja prijateljica.

Pazim dijete,
divim se ženi,
obožavam umjetnicu,
poštujem učiteljicu,
radoznalo pratim djevojčicu - sve to šta skrivaš u sebi.

Dijeliš moje osmjehe, brišeš mi suze - zajedno smo neustrašive. Grliš me bez ruku, tješiš me bez riječi, shvatiš me prije mene same - tu si i kad te nema...Pitam se gdje su dani mog života kad te još nisam upoznala - s tobom je sve potpuno.

Nisam znala da ćeš mi ovoliko značit, da ću u tebi nać prijateljicu kakvu nisam imala - volim te poput sestre - tvoje brige su i moje.
I nikad u životu, a život je prekratak, nisam bila ovako iskrena...DRAGA IMAŠ ME DO NEBA I NAZAD....

AS RARE AS TRUE LOVE IS, IT IS NOT AS RARE AS TRUE FRIENDSHIP!!!

p.s. e daj javi se kad budeš slobodna za kavu....=)

- 14:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Teorija Kaosa

Ja sam djevica (ne ta nego horoskopna ); wink
evo već čujem zaboga pa tko vjeruje u horoskop
e pa znate šta
ja ne vjerujem više u ništa, osim u samu sebe.

Ne, nisam u depresiji, joj da samo znate koliko se toga promijenilo i dok sve to moj mozak obrađuje (i istovremeno se bori s upalom uha ) ja dišem punim plućima! (prije nego li me razum obavije crnom zavjesom ka svaku djevicu).

Sve šta san mislila da jesam ili da ću bit ili (ovo je najvažnije) da nikad neću bit...sve se okrenilo i ja sad otkrivam onih tisuću "ja" u meni...! nut
Nisu pomogle knjige da si ovo objasnim, nisu pomogli ni prijatelji (jadni i sami imaju svoje kaose ) headbang
Nije pomoga ni moj eversoworking razum.

Za pet dana moj će se život vratit u normalu, šablonu, svakodnevicu rada mučenja i niti malo gušta-ali sve će bit drukčije. (da znate samo s kojim sam mirom u sebi napisala ovu točku). Prepustila sam se kaosu, joj vječito se borim protiv toga, i znate...to je bilo sve šta mi je trebalo! (i to već duže vrime) I evo svečano objavljujem:

JA, horoskopna djevica obožavam kaos! GIVE ME CHAOS! party
Anytime anywhere, cuz it's the only thing that actually makes ME FEEL ALIVE!

- 14:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 02.11.2007.

tampon zona

Prvi put da sam se molila da se što prije spojim na internet,
od straha da ne uspijem nać riječi, snage da napišem ovaj post.
Možda pod dojmom ove pisme koju slušan istovremeno.
Znate one trenutke kad vam dođe nešto, i puni ste osjećaja kakvigodonibili i onda to nešto ne oblikujete u glasove i riječi već ostanu negdje u vijugama mozga kao nikad oblikovane misli....i trenutak vas jednostavno zaobiđe.............ja ih imam puno, i često...plaši me to. Nisam rekla a trebala sam, nisam učinila a trebala sam. Koštat će me.
Prije sat vremena sam se razočarala. Prije sat ipo sam uživala.
Prije dva sata sam bila sigurna da volim - i sretna što sam napokon na čisto sa svim.

Život kao da jedva čeka te moje naivne misli.

"this just might hurt a little...let down your gard just a little...save room for my love, save room for a moment to be with me..." (John Legend) pa rapapa tara ra....make time to live a little...a little.

Koliko postova sam slagala u glavi i u nedostatku prilike jednostavno zanemarila, zaboravila. Danas sam se mazila, danas sam češkala, danas sam se valjala po kauču, danas sam osjećala vruću kožu pod rukama. Danas sam bila mažena, željena, danas sam misli-želje-osjećaje pomiješala. Danas sam uživala. Danas su me plave oči gledale drukčije. Danas sam dobila a ništa izgubila.
Je li me trenutak zaobišao?!?

"So I look in your direction
but u pay me no attention do you?
I know you don't listen to me
cuz u say u see right through me do you?
But on and on, from the moment I wake
to the moment i sleep I'll be there by your side
just you try to stop me!
I'll be waiting in line just to see if you can
did you want me to change?
Well I'll change for good,
and I want u to know that u'll always get your way
I wanted to say...DON'T U SHIVER, SHIVER
sing it loud and clear - I'll always be waiting for you..."

COLDPLAY - SHIVER

- 21:16 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 31.10.2007.

San u snu

Moj život je kao priča, nikad nije dosadan; da budem zahvalna? eek
Vrtim brojne opcije našeg postojanja i znam...ako otkrijem tu tajnu više neću postojati, u pravom smislu.
Zaključila sam da mi je mobitel pun poruka štokakozašto i dajobjasnitemuške...uplašila se ja...zaboga pa ja nemam pojma a druge savjetujem - koji mi je kurac? Cijeli tjedan visim na predavanjima, tučem glavom od zid čemusvetopobogu mislima i onda uhvatim samu sebe kako nabacujem najbolji fejkani osmijeh dok mi kolegica uživljeno prepričava nešto (????) što je njoj očito funny - kad sam izgubila svo ono strpljenje s ljudima?? Sav onaj entuzijazam da ih slušam i slušam...i slušam...?
Umorila me buka slušanja, otupila me, ovo je tužni post. Jebiga. Sad imam svoj mir. Sjetila sam se srednje škole, borba i krize identiteta...kako mi se zgadila ona shizofrenična žuta boja zidova...na kojima se svaka ploča činila kao izbuljeno lice aliena. "Kuda plovi ovaj brod" rekao bi prof. matematike...plovi gdje god ja želim, mislim u sebi - plovi što dalje, daleko od danas, daleko od svega podložnom vremenu i prostoru.
Donosim odluke, u biti one nose mene zujo fijubrijuosjećaj - ne bojim se odrastanja, počela sam savijati grane u svom smjeru, gdje mi odgovara...puštam ljude da se udalje, da odu, one koji drukčije i ne znaju...ne borim se s tim - vrijeme je, prihvaćam, spremna sam. Ja se hranim glazbom, ja sam mjuzogriz. Odradila sam svoje vrijeme u zatvoru, zaslužila život i slobodu. Svaki osmijeh što ga uputim nebu i oblacima dugujem tebi...hvala ti, life just wouldn't be life without ya sweety kiss

U srednjoj sam posebnu žicu pronašla kod jednog depresivnog gospodina - i'm a big fan wave

SAN U SNU

Stojim i slušam huku
valova što u obalu tuku,
u ruci se mojoj ljeska
pregršt zrnca zlatnog pijeska
koliko ih je!
Ali gle kako curi mi u dubinu svako,
dok plačem tako - dok plačem tako!
zar jači stisak ove kože
ne može ih zadržat Bože?
Zar spasit ne mogu bar jedno
od vala što ih čeka žedno?
Zar sve što vidimo il tu jesmo
to tek je san u snu?

EDGAR A. POE

- 15:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 11.10.2007.

Faithful friend

She watched all those lights in the distance,
she watched a little spot blinking, surrounded by darkness,
almost as if it followed her heartbeat.

Another city and behind her back she heard the one she loved taking a shower;
they had just made love/had sex - it was all perfect.

She wondered if he was just as confused, just as sad/mad, in the same denial as she was.
They didn't understand each other eventhough they had so much to say - probably nothing smart, nothing that would make any difference, nothing that would help them.

She felt a cool breeze on her feet, sitting on the balcony seemed comforting enough all by itself.
So many mixed emotions;
he was great
she was confused
he doesn't care
he's so loving
she's cold
he's lost
he'll never be hers
they're different
he's all she wants
she's...in love?

They sat by each other on a bench, he said nothing, didn't even show the need to speak - he turned out to be so much smarter than her. She had a lot to lose, right person at the wrong place, at the wrong time.
Why wasn't she stronger?
Why did she let the whole thing fall out of hand?
Why didn't she just move away from him instead of being happy like a little love-sick puppy everytime he payed attention - what was so special bout him anyway???
Why isn't he feeling guilty...why isn't he missing her...
How the fuck did he get inside her head?!

She heard someone listening to "Knockin on heavens door" - the irony, a smile appeared on her face, then it turned into an empty gaze. God damn you! And that night, and that day...and everything!

She knew she was crazy, crazy for missing him - what the fuck was she thinking - such a perfect couple, such a stupid story. He hugged her so tightly, she responded with her body and mind...dreamed a kiss...And the light at the distance stopped blinking...she stopped breathing, that's how bad it got...
The light appeared again..flashed twice, in the distance, like a faithful firend.

She looked into the sky, wished a hug and went back to bed, curling next to the one that loved her so...a tear fell down her face.

The light blinked twice.

p.s. ponekad mi se sto puta lakše izrazit na engleskom, nemojte se ljutit, to je jače od mene. rolleyes ipak studiram engleski pa eto logična posljedica!

- 13:44 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Priča Za Laku Noć

Otvorila je oči - opet taj osjećaj, opet...on.
Nije se razumjela, nije razumjela tu potrebu
koja joj je titrala u mislima;
dovoljno velika da ju nije mogla ignorirat
dovoljno mala da ju ne odvede korak dalje.
U njenim tajnim odajama sad vlada kaos,
mislila je da ima kontrolu nad svim
nadala se da neće izgubit dodir sa stvarnošću.

Na trenutak su se vidili kroz onaj zid što su digli jedno oko drugog
Je li bilo stvarno...
Je li trajalo dovoljno dugo da i njemu znači nešto...

Borila se s tim a više od ičeg je želila da se nije prevarila,
da je ona u njegovim mislima.
Dodiri su zaustavljali misli, bila mu je prepuštena.
Igrali su se poput male djece, samo njoj to nije bila igra.
Molila se da prođe.
Iscrpila se željom da ga poljubi, ne - da on poljubi nju...
da je pogleda još milijun puta onim pogledom
da bude kraj nje
da je dodirne.
Bez toga - ostala joj je samo želja da bude njegova
i da on bude njen,
želja ili grijeh.

- 13:34 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 01.10.2007.

5. simfonija

Ja i moje misli. Opet. Tu.
What to do.
Zbunjena sam, toliko da ne nalazim riječi da to opišen, ma kvragu ne mogu se uopće ni izrazit, a ne znam ni kako bi nazvala taj problem....koji možda to i nije?? Možda samo meni, sad..i tu. I ne mogu ništa napravit, mogu samo gledat kako situacije skaču na ljestvici moje osobne agonije i muče moj mozak do granice da se pitam postoji li uopće zdravi razum??? Molim udijelite ako imate lud

Dobro? Loše? Uzbudljivo? Krivo? Jadno? What should I feel??????
U početku se sve činilo tako jednostavno; ja, summer, sunce, fun. A sad jesen...na svaki način, u svakom kutku...osim osjećaja...koji su tu, ne mogu ih ignorirat. Želim da nestanu. I want my life back. Ne može ovako ostat, ne mogu to radit, ne mogu bit takva...istovremeno me hrani i uništava. Zašto sam takav mekušac?

He's got the best of me, can't give the rest of me
so lost in this battle, lost for words - it's hard to struggle
gives me that glowing spark, takes my sight - leaves me in the dark
alone but not lonely
alive but not living
something's missing (for you)

pjeva